„Simptomi menopauze mogu trajati sedam i više godina“

Prema rezultatima najnovije studije objavljene u internetskom izdanju časopisa JAMA od 16. veljače o.g., vazomotorni simptomi uzrokovani menopauzalnim promjenama mogu potrajati mnogo dulje nego što se do sada pretpostavljalo. Uobičajeno prihvaćeni stav je da osnovne vazomotorne tegobe u klimakteriju (iznenadni valovi vrućine, noćna znojenja) traju od 6 mjeseci do 2 godine, premda su opisani i pojedinačni slučajevi sa trajanjima i do 13 godina.

Autori su pokušali analizirati dvije osobine navedenih tegoba; duljinu trajanja u godinama od prve do zadnje pojave tegoba, te duljinu trajanja tegoba u odnosu na zadnju menstruaciju – menopauzu.

Rezultati su pokazali da srednja vrijednost ukupnog trajanja tegoba iznosi 7,4 godine, dok je trajanje tegoba u odnosu na menopauzu iznosilo 4,5 godine. Usporedbom zadnje menstruacije sa duljinom trajanja tegoba se pokazalo da najdulje traju kod žena koje su osjetile tegobe dok su još menstruirale, (>11,8 godina), dok je kod žena koje su tegobe osjetile nakon gubitka menstruacije, izloženost simptomima iznosila 3,4 godine. Karakteristika je prema zaključcima autora studije da vazomotorni simptomi što prije započmu u životu žene, dulje i traju.

Zanimljiva je raspodjela duljine tegoba prema rasnoj pripadnosti. Kod crnačke populacije tegobe su najdulje trajale (srednja vrijednost 10,1 godina), dok su kod japanske i kineske populacije tegobe bile najkraćeg trajanja (4,8 i 5,4 godina).

Zaključci studije bi trebali biti od pomoći liječnicima pri propisivanju terapijskih protokola za ublažavanje klimakteričnih tegoba jer uobičajeni kratkotrajni protokoli nisu dovoljni za učinkovitu pomoć ženama u ovoj fazi života.

„Hormonska nadomjesna terapija bi mogla povećavati rizik oboljenja od raka jajnika“

U najnovijem broju prestižnog časopisa Lancet od 13. veljače o.g. koji donosi rezultate opsežne epidemiološke studije provedene meta – analizom, o pojavnosti raka jajnika, objavljen je zaključak o utjecaju hormonskog nadomjesnog liječenja na žene u postmenopauzalnoj dobi.

Rad je obuhvatio analizu 52 objavljene studije od kojih je bilo 17 prospektivnih i 35 retrospektivnih tipova studija. Ispitanice u studiji su bile postmenopauzalne žene sa rakom jajnika a kontrolna skupina su bile žene bez raka jajnika koje nisu bile podvrgnute eventualnim operacijama odstranjenja jajnika.

Autori su zaključili da uporaba preparata za hormonsko nadomjesno liječenje doprinosi pojavi jednog dodatnog slučaja raka jajnika na svakih 1000 korisnica koje koriste preparat barem 5 godina a započele su sa uporabom preparata oko 50. godine života, odnosno pojavi jednog dodatnog smrtnog ishoda od raka jajnika na svakih 1700 korisnica.

Drugi zaključak studije ukazuje da je rizik rak jajnika povećan za vrijeme uzimanja hormonskog nadomjesnog liječenja a smanjuje se sa prekidom terapije. Osim toga, rizik se razlikuje za pojedinačne tipove raka jajnika, što ukazuje na njegovu uzročnu povezanost sa terapijom. Tako autori navode da rizik opada sa vremenom koje je proteklo od prestanka uzimanja hormonskog nadomjesnog lijeka, mada je prisutan i nakon 5 godina od prestanka uzimanja preparata. U analizi tipova tumora koji su izazvali bolest, pronašli su povećanje rizika za serozne i endometrioidne tipove raka jajnika, dok se kod rjeđih mucinoznih i „clear-cell“ karcinoma ta pojavnost ne razlikuje u odnosu na opću populaciju. Rizik je bio povećan u oba podtipa korisnica hormonskog nadomjesnog liječenja; onih sa samim estrogenskim preparatima kao i kod onih sa kombiniranim estrogensko- gestagenskim preparatima.

Nedostatak studije je svakako izostanak analize korisnica sa najnižim dozama preparata koje se danas uglavnom koriste (analiza je obuhvaćala i podatke stare preko dvadeset godina, kada su se koristili potpuno drugačiji tipovi preparata sa znatno višom dozažom), te tu treba tražiti mogući izlaz u načinu pomoći ženama ove životne dobi koji ne bi bio ujedno i štetan po njihovo zdravlje.

Dijagnostičko-terapijska histeroskopija (Bettochi)

Dijagnostičko-terapijski histeroskop promjera 4 mm je jedno od novijih tehnoloških rješenja namijenjeno pregledu i terapiji unutrašnjosti maternice (endometrija).
Histeroskopija općenito, je minimalno invazivna operacijska tehnika koja se temelji na korištenju prirodno prisutnih otvora (rodnica, vrat maternice), za dosezanje materišta na kojem se rade dijagnostički i operacijski zahvati.
Histeroskop se sastoji od jednog zajedničkog cijevastog kanala kroz koje se uvode radni elementi (škare, hvatalice, elektrode različitih oblika ), te optički element i koji nam omogućava direktni vizualni nadzor situacije na operacijskom polju i sustava irigacije za stvaranja tlaka, širenja i ispiranja materišta.

Upravo ova osobina korištenja prirodno postojećih otvora omogućava praktički potpuno bezbolnost zahvata koju koristimo sa 4 mm histeroskopom po Bettochiu. Vanjski oblika kanala kod ovog histeroskopa je ovalan upravo da bi što bolje mogao pratiti prirodni oblik vrata maternice, odnosno da ne bi pritiskom na tkiva izazivao nelagodu i bolnost.
Na taj način se potpuno atraumatski doseže materište i obavlja pregled ili odstranjivanje patoloških promjena (priraslice, polipi, manji miomski čvorovi, septumi).
Zbog toga nikakva anestezija i analgezija nisu potrebne, zahvat je potpuno bezbolan uz tek sporadične navode osjećaj pritiska u predjelu maternice.

Nakon zahvata potrebe za posebnim oporavkom praktički i nema, te se pacijentica već isti ili slijedeći dan može vratiti svojim normalnim dnevnim aktivnostima.

Harmony test

Harmony prenatal test je rani, u cijelosti neinvazivni test probira, namijenjen detekciji fetalnih trisomija 21 (Downov sindrom), 18 te 13.
Test je namijenjen svim trudnicama, bez obzira na životnu dob, a može se izvoditi već od 10. tjedna trudnoće.
Temelji se na detekciji slobodne fetalne DNA koja se nalazi u majčinoj cirkulaciji. Testiranje je jednostavno i sastoji se od uzimanja uzorka krvi trudnice, i ne predstavlja nikakav rizik za trudnoću. Daljnja genetska analiza uzorka iz majčine krvi provodi se u kliničkom laboratoriju Ariosa Diagnostics, koji se nalazi u Kaliforniji, SAD.
Temeljen je na najnovijim saznanjima iz molekularne dijagnostike u prenatalnoj ginekologiji, te s pouzdanošću od 99,9% detektira Downov sindrom i ostale trisomije u prvom tromjesečju trudnoće. Postotak lažno pozitivnih rezultata je <0,1% što u usporedbi sa 5% koje pokazuje kombinirani probir, daje drastično veću stopu vjerodostojnosti.

Unatoč činjenici da se pozitivan test mora potvrditi kariotipizacijom klasičnim metodama, najveća dobit je upravo eliminacija nepotrebnih i suvišnih amniocenteza jer Harmony Prenatal test i ovaj način dijagnostike pruža skoro 100%-tnu pouzdanost otkrivanja Downovog sindroma.

Učinkovitost i pouzdanost Harmony test je pokazana u znanstvenim i kliničkim studijama. Jedan od najvećih autoriteta na polju prenatalne medicine  u svijetu, ginekolog prof. Nicolaides uveo ga je u dnevnu  praksu u Fetal Medicine Centre-u u Londonu.

Na videu ispod možete pogledati prezentaciju prof. Nicolaidesa o Harmony Prenatal testu i neinvazivnom prenatalnom testiranju.