Angelina Jolie nakon dojki uklonila i jajnike s jajovodima – reality show ili medicinsko osvještavanje populacije uz pomoć celebrity osoba

Svjedoci smo u zadnjih nekoliko dana brojnih napisa o najnovijem medicinskom zahvatu kojem se podvrgnula jedna od poznatijih žena današnjice – Angelina Jolie.
Nakon što  je pred dvije godine napravila obostranu mastektomiju (odstranjivanje kompletnog žljezdanog tkiva osim kože,  iz obje dojke), sada se odlučila i na obostrano odstranjivanje jajnika i jajovoda.
S obzirom da je gđa Jolie i sama javno obznanila svoj medicinski status i anamnezu, te time postala dio javne rasprave za i protiv, postavlja se pitanje nužnosti i indiciranosti takvog zahvata u populaciji povišenog specifičnog rizika za zloćudne bolesti dojke i jajnika.

Naime, A. Jolie se zbog obiteljskog opterećenja anamneza (3 ženska člana obitelji su joj umrla od jednog od navedenih malignoma) pred više godina podvrgnula testiranju na BRCA 1 i 2 gene, te  je ustanovljeno da je doista i nositelj navedene mutacije (BRCA 1) u svojem genomu.
Kod takve populacije rizik za razvijanje raka dojke procijenjuje se na 87%, a raka jajnika na 59%.
Zanimljiv je sociološko-medicinski fenomen koji je uslijedio nakon njezinog obznanjivanja vlastitog statusa. U SAD-u se prema dostupnim podatcima broj BRCA testiranja u slijedećih 6 mjeseci doslovno udvostručio u odnosu na prethodni period a taj trend se uz mnogobrojne stručne i popularne znanstvene diskusije i popularizaciju navedenog problema, nastavio praktički do današnjih dana. To je pokazalo koliko poznate osobe, kao gđa Jolie utječu  na svijest zdravstvenog stanja  u najširoj populaciji.

Kroz svojevrsni blog koji je pisala u New York Times-u, gđa Jolie je objavila da se dvije godine nakon operacije dojki odlučila i za dodatni operacijski zahvat, ovaj put na ginekološkim organima.  Ovom relativno mutilirajućom operacijom, s kojom su odstranjena oba jajnika i pripadajući jajovodi, pacijentica je praktički prebačena u postmenopauzu jer su jajnici glavne žljezde koje luče ženske spolne hormone i održavaju menstruacijski ciklus. Prema njezinom članku, navedeni zahvat je planirala već neko vrijeme ali se uz redovita testiranja hormonskih tumorskih parametara isti odgađao dok se laboratorijski parametri nisu počeli mijenjati. Promjenama svojih vrijednosti otvorili su dilemu i o mogućim početnim promjenama na jajnicima. Ultrazvučni nalazi su bili u cijelosti uredni, kao i PET/CT sken, ali zbog straha od razvoja početne bolesti, ipak se odlučila za operaciju. S obzirom da se konzilij liječnika različitih medicinskih tradicija složio s njenim zahtjevom (BRCA 1 mutacija i smrt tri člana obitelja zbog iste bolesti), zahvat je i proveden.  Naime, prema sadašnjim medicinskim stavovima zahvat je najbolje planirati oko deset godina prije nego što se ista bolest pokazala kod pokojnih članova obitelji, pa je operacija i provedena u dobi pacijentica od 39 godina (majka je bolest razvila u 49. godini života).

Kirurški zahvati drastično smanjuju rizik razvoja zloćudne bolesti kod nositeljica mutacije BRCA 1 i 2 gena, što je potvrđeno sa nekoliko znastvenih studija. Rad objavljen 2009.g. u J Natl Cancer  je pokazao da se  rizik razvoja raka dojke smanjuje za 50%, a rizik raka jajnika i/ili jajovoda za čak 80% kod pacijenata kojima su prafilaktički odstranjeni jajnici i jajovodi.
No, svakako treba navesti da rizik bolesti kod navedene populacije nakon zahvata nije sveden na nulu. Naime, čitava potrbušnica (peritonej) građena je od praktički iste vrste stanica kao i površina jajnika i jajovoda, odnosno bez obzira što su jajnici i jajovodi kao  najčešće sijelo zloćudnim procesima odstranjeni, primarni peritonealni rak se može početi razvijati bilo gdje u trbuhu.

Kao zaključak, možemo navesti činjenicu da je ovakvo obznanjivanje vlastite intime ipak u konačnici doprinjelo proširenju spoznaje o rizicima i mogućim terapijskim postupcima i kod najšire populacije, odnosno da ovakvi danas popularni reality-show pristupi ipak mogu  imati i pozitivne učinke na opće zdravstveno stanje i svijest populacije.

Rana indukcija porođaja nakon termina poboljšava perinatalni ishod

Indukcija porođaja u slučajevima prenošenja nakon termina može pozitivno utjecati na perinatalni ishod kod novorođenčadi. Tako glasi zaključak danskih autora objavljen u najnovijem online izdanju BJOG od 18. veljače.

Smjernice za proaktivnu indukciju porođaja koje je Danska implementirala u dnevnu praksu od 2009.g. u preporučuju indukciju kod nekompliciranih trudnoće u periodu između 41. i 42. tjedna trudnoće, odnosno i raniju indukciju za određene tipove visoko rizičnih trudnoća.

Studija je dizajnirana retrospektivnom analizom uz pomoć logističke regresije kroz period od 13 godina (2000-2012.g), tijekom kojeg su implementirane ranije spomenute proaktivne smjernice. Na taj način su analizirani perinatalni ishodi kod sve novorođene djece koja su rođena sa napunjenih 37 tjedana trudnoće. Ukupno je porođeno i uključeno u analizu 770 926 djece, od kojih je 13,5% (104 107) rođeno induciranim porođajem, 78,1% (602 219) je rođeno običnim vaginalnim porođajem a 8,4% (64 600) je porođeno nakon elektivnog carskog reza. Uočljiv je porast broja induciranih porođaja sa 9,1% 2000.godine, na 26,0% 2012.godine.

Tijekom analiziranog perioda, rizik neonatalne smrti je smanjen sa 1,9 na 1,0 promil, prilagođeni rizik za makrosomiju sa porođajnim težinama od 4500 gr ili više smanjena je sa 4,2% na 2,8%, a rizik asfiksije se smanjio za 23%, što je dalje smanjilo rizik cerebralne paralize za 26%.

Kao komentar ovog rada dr. Cameron istaknuti član i potpredsjednik RCOG-a je naglasio da je indukcija porođaja u Velikoj Britaniji vrlo česta i prihvaćena metoda dovršenja trudnoće, opravdana kao što se vidi i iz gore navedenih rezultata, te sigurna. Ipak, indukcija može biti bolnija i manje efikasna nego spontani početak porođaja, a izlaže i profesionalno osoblje u rađaonicama povećanim naporima, te i taj čimbenik treba uzeti u konačnu sliku pri formiranju nacionalnih postupnika.

Osim toga, pri procesu odlučivanja o načinu dovršenja trudnoće treba uvijek uzeti u obzir i osobne stavove trudnice, te joj omogućiti samostalnu odluku nakon preciznog informiranja o prednostima i nedostacima ovakvog čina.