About Vladimir Šparac

Prim.dr.sc. Vladimir Šparac, dr.med. - Specijalist ginekologije i porodništva, subspecijalist humane reprodukcije. Do sada je završio nekoliko poslijediplomskih tečajeva iz područja ginekološke endoskopije, ginekološkog ultrazvuka, te je stalni sudski vještak za područje medicine. Aktivni je predavač na poslijediplomskim tečajevima ginekološke endoskopije (laparoskopija i histeroskopija). Kao pozvani predavač ili aktivni sudionik, sudjelovao je na nekoliko desetaka međunarodnih ginekoloških kongresa. Obnašao je dužnost potpredsjednika Hrvatskog društva za ginekološku endoskopiju pri Hrvatskom liječničkom zboru u dva mandata. Član je upravnih odbora Društva za ultrazvuk u ginekologiji i perinatologiji HLZ-a, te Hrvatskog društva za ginekološku endoskopiju pri HLZ, aktivan je član Europskog društva za ginekološku endoskopiju (ESGE). Autor je više poglavlja u knjigama i medicinskim udžbenicima, te brojnih međunarodno priznatih i citiranih znanstvenih radova iz polja ginekološke endoskopije, te ultrazvuka. Sa preko 300 operacijskih zahvata godišnje iz područja opće ginekološke kirurgije i endoskopije (laparoskopija i histeroskopija), Dr.Šparac spada među najiskusnije endoskopske operatere u Hrvatskoj.

Angelina Jolie nakon dojki uklonila i jajnike s jajovodima – reality show ili medicinsko osvještavanje populacije uz pomoć celebrity osoba

Svjedoci smo u zadnjih nekoliko dana brojnih napisa o najnovijem medicinskom zahvatu kojem se podvrgnula jedna od poznatijih žena današnjice – Angelina Jolie.
Nakon što  je pred dvije godine napravila obostranu mastektomiju (odstranjivanje kompletnog žljezdanog tkiva osim kože,  iz obje dojke), sada se odlučila i na obostrano odstranjivanje jajnika i jajovoda.
S obzirom da je gđa Jolie i sama javno obznanila svoj medicinski status i anamnezu, te time postala dio javne rasprave za i protiv, postavlja se pitanje nužnosti i indiciranosti takvog zahvata u populaciji povišenog specifičnog rizika za zloćudne bolesti dojke i jajnika.

Naime, A. Jolie se zbog obiteljskog opterećenja anamneza (3 ženska člana obitelji su joj umrla od jednog od navedenih malignoma) pred više godina podvrgnula testiranju na BRCA 1 i 2 gene, te  je ustanovljeno da je doista i nositelj navedene mutacije (BRCA 1) u svojem genomu.
Kod takve populacije rizik za razvijanje raka dojke procijenjuje se na 87%, a raka jajnika na 59%.
Zanimljiv je sociološko-medicinski fenomen koji je uslijedio nakon njezinog obznanjivanja vlastitog statusa. U SAD-u se prema dostupnim podatcima broj BRCA testiranja u slijedećih 6 mjeseci doslovno udvostručio u odnosu na prethodni period a taj trend se uz mnogobrojne stručne i popularne znanstvene diskusije i popularizaciju navedenog problema, nastavio praktički do današnjih dana. To je pokazalo koliko poznate osobe, kao gđa Jolie utječu  na svijest zdravstvenog stanja  u najširoj populaciji.

Kroz svojevrsni blog koji je pisala u New York Times-u, gđa Jolie je objavila da se dvije godine nakon operacije dojki odlučila i za dodatni operacijski zahvat, ovaj put na ginekološkim organima.  Ovom relativno mutilirajućom operacijom, s kojom su odstranjena oba jajnika i pripadajući jajovodi, pacijentica je praktički prebačena u postmenopauzu jer su jajnici glavne žljezde koje luče ženske spolne hormone i održavaju menstruacijski ciklus. Prema njezinom članku, navedeni zahvat je planirala već neko vrijeme ali se uz redovita testiranja hormonskih tumorskih parametara isti odgađao dok se laboratorijski parametri nisu počeli mijenjati. Promjenama svojih vrijednosti otvorili su dilemu i o mogućim početnim promjenama na jajnicima. Ultrazvučni nalazi su bili u cijelosti uredni, kao i PET/CT sken, ali zbog straha od razvoja početne bolesti, ipak se odlučila za operaciju. S obzirom da se konzilij liječnika različitih medicinskih tradicija složio s njenim zahtjevom (BRCA 1 mutacija i smrt tri člana obitelja zbog iste bolesti), zahvat je i proveden.  Naime, prema sadašnjim medicinskim stavovima zahvat je najbolje planirati oko deset godina prije nego što se ista bolest pokazala kod pokojnih članova obitelji, pa je operacija i provedena u dobi pacijentica od 39 godina (majka je bolest razvila u 49. godini života).

Kirurški zahvati drastično smanjuju rizik razvoja zloćudne bolesti kod nositeljica mutacije BRCA 1 i 2 gena, što je potvrđeno sa nekoliko znastvenih studija. Rad objavljen 2009.g. u J Natl Cancer  je pokazao da se  rizik razvoja raka dojke smanjuje za 50%, a rizik raka jajnika i/ili jajovoda za čak 80% kod pacijenata kojima su prafilaktički odstranjeni jajnici i jajovodi.
No, svakako treba navesti da rizik bolesti kod navedene populacije nakon zahvata nije sveden na nulu. Naime, čitava potrbušnica (peritonej) građena je od praktički iste vrste stanica kao i površina jajnika i jajovoda, odnosno bez obzira što su jajnici i jajovodi kao  najčešće sijelo zloćudnim procesima odstranjeni, primarni peritonealni rak se može početi razvijati bilo gdje u trbuhu.

Kao zaključak, možemo navesti činjenicu da je ovakvo obznanjivanje vlastite intime ipak u konačnici doprinjelo proširenju spoznaje o rizicima i mogućim terapijskim postupcima i kod najšire populacije, odnosno da ovakvi danas popularni reality-show pristupi ipak mogu  imati i pozitivne učinke na opće zdravstveno stanje i svijest populacije.

Rana indukcija porođaja nakon termina poboljšava perinatalni ishod

Indukcija porođaja u slučajevima prenošenja nakon termina može pozitivno utjecati na perinatalni ishod kod novorođenčadi. Tako glasi zaključak danskih autora objavljen u najnovijem online izdanju BJOG od 18. veljače.

Smjernice za proaktivnu indukciju porođaja koje je Danska implementirala u dnevnu praksu od 2009.g. u preporučuju indukciju kod nekompliciranih trudnoće u periodu između 41. i 42. tjedna trudnoće, odnosno i raniju indukciju za određene tipove visoko rizičnih trudnoća.

Studija je dizajnirana retrospektivnom analizom uz pomoć logističke regresije kroz period od 13 godina (2000-2012.g), tijekom kojeg su implementirane ranije spomenute proaktivne smjernice. Na taj način su analizirani perinatalni ishodi kod sve novorođene djece koja su rođena sa napunjenih 37 tjedana trudnoće. Ukupno je porođeno i uključeno u analizu 770 926 djece, od kojih je 13,5% (104 107) rođeno induciranim porođajem, 78,1% (602 219) je rođeno običnim vaginalnim porođajem a 8,4% (64 600) je porođeno nakon elektivnog carskog reza. Uočljiv je porast broja induciranih porođaja sa 9,1% 2000.godine, na 26,0% 2012.godine.

Tijekom analiziranog perioda, rizik neonatalne smrti je smanjen sa 1,9 na 1,0 promil, prilagođeni rizik za makrosomiju sa porođajnim težinama od 4500 gr ili više smanjena je sa 4,2% na 2,8%, a rizik asfiksije se smanjio za 23%, što je dalje smanjilo rizik cerebralne paralize za 26%.

Kao komentar ovog rada dr. Cameron istaknuti član i potpredsjednik RCOG-a je naglasio da je indukcija porođaja u Velikoj Britaniji vrlo česta i prihvaćena metoda dovršenja trudnoće, opravdana kao što se vidi i iz gore navedenih rezultata, te sigurna. Ipak, indukcija može biti bolnija i manje efikasna nego spontani početak porođaja, a izlaže i profesionalno osoblje u rađaonicama povećanim naporima, te i taj čimbenik treba uzeti u konačnu sliku pri formiranju nacionalnih postupnika.

Osim toga, pri procesu odlučivanja o načinu dovršenja trudnoće treba uvijek uzeti u obzir i osobne stavove trudnice, te joj omogućiti samostalnu odluku nakon preciznog informiranja o prednostima i nedostacima ovakvog čina.

„Simptomi menopauze mogu trajati sedam i više godina“

Prema rezultatima najnovije studije objavljene u internetskom izdanju časopisa JAMA od 16. veljače o.g., vazomotorni simptomi uzrokovani menopauzalnim promjenama mogu potrajati mnogo dulje nego što se do sada pretpostavljalo. Uobičajeno prihvaćeni stav je da osnovne vazomotorne tegobe u klimakteriju (iznenadni valovi vrućine, noćna znojenja) traju od 6 mjeseci do 2 godine, premda su opisani i pojedinačni slučajevi sa trajanjima i do 13 godina.

Autori su pokušali analizirati dvije osobine navedenih tegoba; duljinu trajanja u godinama od prve do zadnje pojave tegoba, te duljinu trajanja tegoba u odnosu na zadnju menstruaciju – menopauzu.

Rezultati su pokazali da srednja vrijednost ukupnog trajanja tegoba iznosi 7,4 godine, dok je trajanje tegoba u odnosu na menopauzu iznosilo 4,5 godine. Usporedbom zadnje menstruacije sa duljinom trajanja tegoba se pokazalo da najdulje traju kod žena koje su osjetile tegobe dok su još menstruirale, (>11,8 godina), dok je kod žena koje su tegobe osjetile nakon gubitka menstruacije, izloženost simptomima iznosila 3,4 godine. Karakteristika je prema zaključcima autora studije da vazomotorni simptomi što prije započmu u životu žene, dulje i traju.

Zanimljiva je raspodjela duljine tegoba prema rasnoj pripadnosti. Kod crnačke populacije tegobe su najdulje trajale (srednja vrijednost 10,1 godina), dok su kod japanske i kineske populacije tegobe bile najkraćeg trajanja (4,8 i 5,4 godina).

Zaključci studije bi trebali biti od pomoći liječnicima pri propisivanju terapijskih protokola za ublažavanje klimakteričnih tegoba jer uobičajeni kratkotrajni protokoli nisu dovoljni za učinkovitu pomoć ženama u ovoj fazi života.

„Hormonska nadomjesna terapija bi mogla povećavati rizik oboljenja od raka jajnika“

U najnovijem broju prestižnog časopisa Lancet od 13. veljače o.g. koji donosi rezultate opsežne epidemiološke studije provedene meta – analizom, o pojavnosti raka jajnika, objavljen je zaključak o utjecaju hormonskog nadomjesnog liječenja na žene u postmenopauzalnoj dobi.

Rad je obuhvatio analizu 52 objavljene studije od kojih je bilo 17 prospektivnih i 35 retrospektivnih tipova studija. Ispitanice u studiji su bile postmenopauzalne žene sa rakom jajnika a kontrolna skupina su bile žene bez raka jajnika koje nisu bile podvrgnute eventualnim operacijama odstranjenja jajnika.

Autori su zaključili da uporaba preparata za hormonsko nadomjesno liječenje doprinosi pojavi jednog dodatnog slučaja raka jajnika na svakih 1000 korisnica koje koriste preparat barem 5 godina a započele su sa uporabom preparata oko 50. godine života, odnosno pojavi jednog dodatnog smrtnog ishoda od raka jajnika na svakih 1700 korisnica.

Drugi zaključak studije ukazuje da je rizik rak jajnika povećan za vrijeme uzimanja hormonskog nadomjesnog liječenja a smanjuje se sa prekidom terapije. Osim toga, rizik se razlikuje za pojedinačne tipove raka jajnika, što ukazuje na njegovu uzročnu povezanost sa terapijom. Tako autori navode da rizik opada sa vremenom koje je proteklo od prestanka uzimanja hormonskog nadomjesnog lijeka, mada je prisutan i nakon 5 godina od prestanka uzimanja preparata. U analizi tipova tumora koji su izazvali bolest, pronašli su povećanje rizika za serozne i endometrioidne tipove raka jajnika, dok se kod rjeđih mucinoznih i „clear-cell“ karcinoma ta pojavnost ne razlikuje u odnosu na opću populaciju. Rizik je bio povećan u oba podtipa korisnica hormonskog nadomjesnog liječenja; onih sa samim estrogenskim preparatima kao i kod onih sa kombiniranim estrogensko- gestagenskim preparatima.

Nedostatak studije je svakako izostanak analize korisnica sa najnižim dozama preparata koje se danas uglavnom koriste (analiza je obuhvaćala i podatke stare preko dvadeset godina, kada su se koristili potpuno drugačiji tipovi preparata sa znatno višom dozažom), te tu treba tražiti mogući izlaz u načinu pomoći ženama ove životne dobi koji ne bi bio ujedno i štetan po njihovo zdravlje.

Dijagnostičko-terapijska histeroskopija (Bettochi)

Dijagnostičko-terapijski histeroskop promjera 4 mm je jedno od novijih tehnoloških rješenja namijenjeno pregledu i terapiji unutrašnjosti maternice (endometrija).
Histeroskopija općenito, je minimalno invazivna operacijska tehnika koja se temelji na korištenju prirodno prisutnih otvora (rodnica, vrat maternice), za dosezanje materišta na kojem se rade dijagnostički i operacijski zahvati.
Histeroskop se sastoji od jednog zajedničkog cijevastog kanala kroz koje se uvode radni elementi (škare, hvatalice, elektrode različitih oblika ), te optički element i koji nam omogućava direktni vizualni nadzor situacije na operacijskom polju i sustava irigacije za stvaranja tlaka, širenja i ispiranja materišta.

Upravo ova osobina korištenja prirodno postojećih otvora omogućava praktički potpuno bezbolnost zahvata koju koristimo sa 4 mm histeroskopom po Bettochiu. Vanjski oblika kanala kod ovog histeroskopa je ovalan upravo da bi što bolje mogao pratiti prirodni oblik vrata maternice, odnosno da ne bi pritiskom na tkiva izazivao nelagodu i bolnost.
Na taj način se potpuno atraumatski doseže materište i obavlja pregled ili odstranjivanje patoloških promjena (priraslice, polipi, manji miomski čvorovi, septumi).
Zbog toga nikakva anestezija i analgezija nisu potrebne, zahvat je potpuno bezbolan uz tek sporadične navode osjećaj pritiska u predjelu maternice.

Nakon zahvata potrebe za posebnim oporavkom praktički i nema, te se pacijentica već isti ili slijedeći dan može vratiti svojim normalnim dnevnim aktivnostima.

Harmony test

Harmony prenatal test je rani, u cijelosti neinvazivni test probira, namijenjen detekciji fetalnih trisomija 21 (Downov sindrom), 18 te 13.
Test je namijenjen svim trudnicama, bez obzira na životnu dob, a može se izvoditi već od 10. tjedna trudnoće.
Temelji se na detekciji slobodne fetalne DNA koja se nalazi u majčinoj cirkulaciji. Testiranje je jednostavno i sastoji se od uzimanja uzorka krvi trudnice, i ne predstavlja nikakav rizik za trudnoću. Daljnja genetska analiza uzorka iz majčine krvi provodi se u kliničkom laboratoriju Ariosa Diagnostics, koji se nalazi u Kaliforniji, SAD.
Temeljen je na najnovijim saznanjima iz molekularne dijagnostike u prenatalnoj ginekologiji, te s pouzdanošću od 99,9% detektira Downov sindrom i ostale trisomije u prvom tromjesečju trudnoće. Postotak lažno pozitivnih rezultata je <0,1% što u usporedbi sa 5% koje pokazuje kombinirani probir, daje drastično veću stopu vjerodostojnosti.

Unatoč činjenici da se pozitivan test mora potvrditi kariotipizacijom klasičnim metodama, najveća dobit je upravo eliminacija nepotrebnih i suvišnih amniocenteza jer Harmony Prenatal test i ovaj način dijagnostike pruža skoro 100%-tnu pouzdanost otkrivanja Downovog sindroma.

Učinkovitost i pouzdanost Harmony test je pokazana u znanstvenim i kliničkim studijama. Jedan od najvećih autoriteta na polju prenatalne medicine  u svijetu, ginekolog prof. Nicolaides uveo ga je u dnevnu  praksu u Fetal Medicine Centre-u u Londonu.

Na videu ispod možete pogledati prezentaciju prof. Nicolaidesa o Harmony Prenatal testu i neinvazivnom prenatalnom testiranju.