Demografska katastrofa: više od polovine parova u Hrvatskoj je – neplodno!; Ugledni liječnici upozoravaju na opasan trend naručivanja sperme poštom

Članak u potpunosti prenosimo sa portala slobodnadalmacija.hr – Originalni članak možete pogledati ovdje.
Broj stanovnika u Hrvatskoj iz godine u godinu se smanjuje, između ostalog i zbog masovnog iseljavanja mladih, a s druge strane zabrinjavajući je podatak koji se koristi u službenoj statistici da je u Hrvatskoj između 80. i 100.000 neplodnih parova, što je više od polovine parova u reproduktivnoj dobi.

Nažalost, liječi ih se samo deset posto unatoč tome što su nam danas na raspolaganju različite metode liječenja i medicinski potpomognute oplodnje koje mogu pomoći da se ostvari sretno roditeljstvo.

Kako komentira ove zabrinjavajuće demografske trendove, ali i činjenicu da mnogi parovi ne pokazuju želju da bi liječili problem neplodnosti pitali smo prim. dr. sc. Vladimira Šparca, splitskoga ginekologa s dugogodišnjim iskustvom u liječenju ovog problema, čija poliklinika s 40-postotnom stopom uspješnosti u liječenju spada u sam vrh ove grane medicine.

– Dijelom moram nadopuniti ovo pitanje. Stopa neplodnosti u Hrvatskoj se kreće između 15 i 18 posto i ona je po svim relevantnim podacima manje-više stalna, odnosno ne pokazuje neku tendenciju statistički značajnog porasta. Ovaj postotak se prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (SZO) slaže s postocima razvijenih zemalja zapadne hemisfere, tako da se i po ovome uklapamo u zapadni civilizacijski krug. U ukupnim brojkama, neplodnost ili umanjena plodnost bilježi se kod oko 80.000 parova. Godišnje se, što u Hrvatskoj što u inozemstvu, liječi nešto više od 10 tisuća parova.

S obzirom na to da imate dugogodišnje iskustvo u liječenju neplodnosti možete li otkriti je li tema neplodnosti još uvijek tabu tema, dolaze li vam parovi, ili još uvijek dolaze samo žene koje partnera pošteđuju ili on odbija pretrage, iako se čini da je odgovornost za neplodnost zapravo podijeljena?
– Svakako da je brojka od samo 10-ak posto parova koji traže pomoć još uvijek nezadovoljavajuća i mi stalno podupiremo parove da nam se obrate za neki vid dijagnostike ili liječenja. U pravu ste, još uvijek su žene te koje predvode u prvim kontaktima s liječnikom, dok se muškarci uglavnom pojavljuju kasnije, s više rezervi i ne ulaze toliko duboko u samu problematiku neplodnosti. Trend se polako mijenja, ali sigurno će trebati još dosta vremena dok se i muškarci oslobode i ne budu više osjećali nelagodu nakon našeg zahtjeva za izradu spermiograma.

Problem, pa samim time i odgovornost, uvijek su zajednički, jer za oplodnju su nam potrebni jedan spermij i jedna jajna stanica. Svatko od partnera donosi po 50 posto potpuno jednako vrijednog genetskog materijala.

Kako se definira neplodnost, i koji su joj najčešći uzroci kod žena i kod muškaraca? Navode se raznorazni uzroci, od posljedica černobilske katastrofe koja je utjecala na naš hormonalni sustav, genetski uzroci, loša prehrana bogata pesticidima, preopterećenost poslom, stres, konzumiranje alkohola i droga, lijekova, antibiotika, pušenje… pa i neliječene proširene vene, pa onda odgađanje trudnoće zbog karijere s čime u korak ide i pad plodnosti… Što od svega ovoga utječe na naše reproduktivno zdravlje?
– Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji neplodnost definiramo kao izostanak spontanog ostvarenja trudnoće, nakon godine dana redovitih spolnih odnosa. Nekoliko je osnovnih uzroka neplodnosti kod žena: poremećaj i izostanak ovulacija, oštećenja jajovoda nakon preboljele upale, endometrioza, anomalije ginekoloških organa. Kod muškarca u pravilu je riječ o broju, pokretljivosti i morfologiji spermija. Ostali uzroci su rjeđi, odnosno spadaju u kombinacije ovih koje sam naveo.

Koliko je odgovorna dob partnera?
– Dob je uzrok za sebe i to postaje jedan od gorućih problema plodnosti modernog doba. Zahvaljujući ritmu života, u zapadnoj civilizaciji je primjetan vrlo snažan trend odgađanja prve trudnoće za zrele godine. Protok godina kod žene nužno nosi povećenje rizika s pojavom različitih ginekoloških i opće zdravstvenih tegoba koje itekako mogu utjecati na stanje plodnosti. Uz već prije spomenuta moguća oštećenja jajovoda s preboljelom upalom, tu su i endometrioza i posebno važno – pojava mioma.

Naime, s ulaskom u četvrto desetljeće života gotovo 40 posto žena ima miomatozne promjene na maternici. Ponekad ti miomi zahvaljujući svojoj veličini i smještaju nemaju važnijeg utjecaja na zdravlje i plodnost žene, ali ponekad mogu biti gotovo nepremostiv problem za realizaciju trudnoće. Drugi izuzetno važan čimbenik je starenje jajnika i propadanje jajnih stanica. Naime, sve jajne stanice su definirane u trenutku rođenja žene, te stare zajedno sa osobom.

Kad smo se dotakli starosti biološkog materijala u razgovor o ovoj temi uključuje se i doc. dr. sc. Marijan Tandara, jedan od najiskusnijih kliničkih embriologa u Hrvatskoj:

– Problemu neplodnosti danas najviše doprinosi upravo odgađanje rađanja. Na žalost, starenje je nešto što ne možemo zaustaviti, a jedna od posljedica je i smanjenje plodnosti. S godinama opada kvaliteta jajnih stanica, a to je na žalost ireverzibilan proces. Mlađa, a samim tim i kvalitetnija jajna stanica ima čak i sposobnost da donekle popravlja greške kod spermija, te stvaranja kvalitetnijeg zametka. Učestalost genetskog oštećenja jajnih stanica kod mlađih žena je oko 20 posto, a kod žena od 35 do 39 godina starosti je 50 posto i više. Za ilustraciju, procjenjuje se da sa 42 godine starosti čak 96 posto jajnih stanica ima oštećenje DNA. Posljedica je smanjenje kvaliteta zametaka te povećana učestalost spontanih pobačaja, do čak 50 – 70 posto u žena nakon 40. godine – otkriva embriolog.

I vanjski čimbenici svakako imaju utjecaja na našu plodnost osobito hormoni koji su prisutni u našoj prehrani – kaže dr. Šparac, jer je poznato da se u modernom uzgoju stoke vrlo često rabe hormonski dodaci steroida kako bi se tjelesna težina životinja što prije uvećala, i tako povećao profit proizvodnje.

– Na žalost konzumacijom takvog mesa, iste te hormonske pripravke unosimo u svoje tijelo, a potom steroidi direktno smanjuju pokreljivost i broj spermija kod muškarca, odnosno remete hormonalnu ravnotežu kod žena, a jedan od primjera je akceleracija menarche – prve menstruacije kod djevojčica. O utjecaju pesticida mislim da i ne treba trošiti riječi, a da ne govorim o manjkavosti kontrole u lancu poljoprivredne proizvodnje, odnosno o nepoštovanju tzv. karence – vremena poluraspada aktivnosti pesticida i herbicida.

Koliko uspješno se kod nas liječi neplodnost, što se može u Hrvatskoj, a što u Splitu – pitamo dr. Šparca.
– Pa, moram se pohvaliti da su naši rezultati po svim objektivnim parametrima, usporedivi s bilo kojim vodećim europskim centrom, odnosno ukupna stopa uspješnosti u Hrvatskoj ne zaostaje značajno za stopama medicinski najrazvijenijih europskih zemalja. Kao što sam rekao, stopa uspješnosti u našoj ustanovi spada u sam vrh statistike u ovoj grani medicine, a Split se danas isprofilirao u praktički vodeći centar u problematici humane reprodukcije. Govoreći o stopi uspješnosti, mi se možemo pohvaliti s brojkama iznad 40 posto. Za orijentaciju, po svjetskim statistikama, centri sa stopama iznad 25-30 posto se smatraju uspješnima. Jasno da u svjetlu svega prije rečenog, stopa uspješnosti nije i nikada neće biti ista za sve dobne skupine i zato još jednom apeliram na sve žene i parove, ne odgađajte trudnoću za neka kasnija vremena, dob je ključni čimbenik uspješnosti u liječenju neplodnosti.

Koliko je prema vašim podacima djece u Hrvatskoj rođeno zahvaljujući medicinski potpomognutoj oplodnji?
– Teško je odgovoriti na ovo pitanje jer praktički još uvijek ne postoji jedinstveni registar na razini RH, pa nema ni točnih brojki uspješnosti liječenja unatrag nešto više od tri desetljeća. Brojke se kreću od 20-ak pa do čak 50-ak tisuća djece začete i uspješno rođene metodama MPO-a. Trenutačno je u tijeku formiranje Registra koji će, uz sve svoje manjkavosti i za sada vidljive medicinske nelogičnosti, omogućiti točno vođenje evidencije, kako na razini pojedinih centara tako i RH.

U Hrvatskoj je nestala banka sperme, a nema ni banke jajnih stanica, pa se one nabavljaju u inozemstvu, a prema najnovijim najavama uskoro u Europi neće biti moguće ni anonimno doniranje sperme. Je li i to dodatni problem u liječenju neplodnosti?
– Iskreno rečeno, mislim da nije. Mi smo nacija s jedva četiri milijuna stanovnika i rizik konsangviniteta je visok. Osim toga, tu treba ubrojiti i naše kulturološke i vjerske, tradicijske okvire, pa ćemo vrlo lako doći do odgovora zbog čega banke zametnih stanica nisu kod nas zaživjele i vjerojatno u dogledno vrijeme ni neće. Mišljenja sam da je ovo područje izuzetno osjetljivo i apsolutno podržavam naš zakon koji isključuje anonimnost.

Već danas vidimo vrlo velike psihološke probleme i dvojbe osoba koje su začete anonimnim donacijama sjemena. Osoba je definirana majčinim i očevima genima, te nedostatak spoznaje u postojanju oca u zrelim godinama života kod osoba izaziva velike praznine u psihološkom profilu i ukupnoj stabilnosti.

Ovdje svakako treba spomenuti jedan vrlo opasan trend koji se u zadnje vrijeme pojavljuje i praktički je na granici legalnosti. Naime, donacijske banke iz Danske, a moguće i još nekih zemalja, danas praktički poštom šalju sjeme na adrese kupaca, te pacijentice same ili uz pomoć pojedinih liječnika vrše osjemenjivanja. Osim što je ovakav postupak izvan ikakve kontrole zdravstvenih regulatornih mehanizama vrlo je i opasan, jer praktički nema nikakvog nadzora kome i na koliko adresa je isporučen genetski materijal pa samim time u ovako maloj zemlji kao što je naša, rizik već spomenutog konsangviniteta, opasno raste.

U 3.TROMJESEČJU TRUDNOĆE ZIKA VIRUS NE IZAZIVA OŠTEĆENJA FETUSA

Opasnost infekcije sa Zika virusom u SAD-u je trenutno jedan od najzanimljivijih epidemioloških problema javnog zdravstva. Premda u SAD-u tek očekuju njegovu masovniju pojavu a postoje i naznake prijenosa spolnim putem,  prema pisanju uglednog znanstvenog časopisa  New England Journala od 15. lipnja ove godine, pokazuje se  da Zika nije jednako rizičan za sve faze života nerođenog djeteta.

Najnovija istraživanja sa sveučilišta Columbia sugeriraju da infekcija Zika virusom u trećem tromjesečju, ne nosi povećani rizik za urođene porođajne abnormalnosti (prvenstveno mikrocefaliju). Premda su ovo prvi preliminirani podatci, svakako su dobrodošli u smirivanju možebitne nepotrebne histerije koja se počinje javljati širom svijeta.  Ipak, autori upozoravaju kako je nužno daljnje praćenje ove populacije novorođene djece zbog mogućih kasnih posljedica  infekcije, no navedeni rezultati su svakako vrlo ohrabrujući.

U studijsku populaciju je bilo uključeno 1850 trudnica trećeg tromjesečja, u trenutku kada je kod njih prepoznata infekcija Zika virusom. Istraživači nisu ni kod jednog novorođenog djeteta ovih majki pronašli bilo kakvih uočljivih abnormalnosti koje bi se mogle povezivati sa Zika virusom.

Populacija koja je bila u 1. i 2. tromjesečju trudnoće u trenutku završavanja ove studije uglavnom je još uvijek trudna, tako da nije bilo moguće uključiti i njihove epidemiološke podatke i napraviti analizu mogućih oštećenja kod novorođene djece, pa nisu ni uključene u ovaj krak studije.

Premda rezultati studije dalju mirniju perspektivu za trudnice s uznapredovalom trudnoćom, svakako je prema preporukama istraživača i dalje vrlo važno držati se preporuka o izbjegavanju putovanja tijekom trudnoće u zemlje sa dokazanim prisustvom Zika virusa, odnosno provoditi pojačani nadzor nad populacijom koja se vratila s putovanja iz navedenih zemalja.

Donosimo vam zanimljiv članak iz Slobodne Dalmacije – zdravo dijete iz ‘zrna riže’

Članak vam prenosimo u cijelosti i možete ga pročitati ispod, a original na stranicama Slobodne Dalmacije možete pogledati na ovom linku.

Nova metoda potpomognute oplodnje: zdravo dijete iz ‘zrna riže’

ČUDESNA KAPSULA

Liječnici britanskog Centra za umjetnu oplodnju pri Sveučilišnoj bolnici u Southamptonu razvili su novu metodu medicinski potpomognute oplodnje koja se od samog početka odvija u maternici.

– Nova tehnika omogućuje da se jajne stanice i spermiji stave u silikonsku kapsulu veličine zrna riže koja se zatim bezbolno uvede u maternicu gdje počinje razvoj embrija.

 

Veći dignitet paru

Nakon 24 sata kapsula se uklanja iz maternice, a liječnici biraju najzdravije embrije te ih vraćaju u maternicu – pojasnio je Pascal Mock, švicarski liječnik i znanstvenik koji je izumitelj ove kapsule, nazvane AneVivo, dugačke manje od jednog centimetra i široke jedan milimetar.

On smatra kako će novi način umjetne oplodnje omogućiti veći dignitet paru koji želi djecu i nada se da će ova metoda uskoro zamijeniti konvencionalne laboratorijske IVF postupke.

Tog je mišljenja i profesor Nick Macklon, ravnatelj Centra za umjetnu oplodnju u Southamptonu.

– Uvođenje kapsule u maternicu velik je napredak u procesu umjetno potpomognute oplodnje jer prvi put ženama omogućuje da od samog početka “brinu” o embriju, a parovima puno znači sa psihološkog aspekta jer znaju da je dijete začeto u majčinoj utrobi, a embriji se pak razvijaju u savršenim uvjetima za oplodnju – ističe Macklon.

Osim toga, nova metoda ima i druge prednosti u usporedbi s dosadašnjima, navode znanstvenici. Naime, dosadašnje studije provedene na djeci začetoj konvencionalnom IVF metodom pokazale su da se ona rađaju s manjom porođajnom težinom, koja se povezuje i s njihovim dugoročnim zdravstvenim stanjem.

Prof. Macklon vjeruje da će dugoročno zdravlje kod djece začete uz pomoć AneVivo biti puno kvalitetnije, te ne krije zadovoljstvo činjenicom što će parovima koji žele djecu u ovom bolničkom centru moći ponuditi novu, prirodniju metodu medicinski potpomognute oplodnje.

Za sada nema informacija o tome koliko će ova metoda koštati i hoće li, osim što će biti ugodnija za buduće majke, biti jeftinija od dosadašnje.

 

Dr. sc. Šparac: To još nije standard

Podsjetimo, najpoznatijom konvencionalnom metodom umjetne oplodnje se, nakon potaknutog procesa ovulacije injekcijama, iz jajnika izvlače jajne stanice koje se zatim oplođuju spermom “in vitro”.

Potom se oplođena jajašca čuvaju u laboratorijskoj okolini, a nakon razvoja u trajanju do pet dana, jedan ili više embrija vraća se u maternicu.

O najnovijoj metodi umjetne oplodnje, splitski ginekolog prim. dr. sc.Vladimir Šparac kaže:

– Riječ je o eksperimentalnim metodama koje struka svakako podržava jer mogu značiti korak naprijed u medicinski potpomognutoj oplodnji kako u smislu rezultata, tako i u smanjenju agresivnosti samog zahvata. Međutim, to još uvijek nije zlatni standard.

Da bi to postao, potrebno je obaviti još čitav niz kliničkih stručnih ispitivanja da bi se utvrdile sve prednosti i eventualne mane cijelog postupka i na temelju toga metoda bi mogla biti prihvaćena i široko se primjenjivati.

J. LUETIĆ, ILUSTRACIJA: SHUTTERSTOCK

Zika virus i trudnoća

Američki centar za kontrolu bolesti i prevenciju (CDC) je pred par dana izdao prve naputke za ginekologe i zdravstvene radnike vezano uz pojavu zika virusa kod trudnica, odnosno opasnosti koje on izaziva za razvoj nerođenog djeteta.

Kao prva preporuka je postavljen savjet da sve trudnice izbjegavaju putovanja u područja koja su trenutno zahvaćena virusnom infekcijom (Središnja i Južna Amerika, te Karibsko područje).

U suradnji sa Američkim kongresom ginekologa i obstetričara, savjetuje se ginekolozima da anamnestički uzmu podatke o eventuano nedavnim putovanjima sadašnjih trudnica u navedena područja. Kod onih koje su bile na navedenim destinacijama, pojava povišene temperature, osipa, bolnosti u mišićima ili upale očnih spojnica-konjuktivitis može značiti infekciju, odnosno treba ih uputiti u nadležne epidemiološke ustanove.

Krvni serum majki se može testirati na navedeni virus upotrebom reverzne transkripcijske polimeraze (RT-PCR) unutar jednog tjedna od početka simptoma. Nakon tog perioda, testiranja se više ne preporučaju zbog mogućih križnih reakcija i lažno pozitivnih nalaza prema drugim virozama. Slično ispitivanje se može raditi i iz uzorka plodove vode, ali pobliže odrednice za navedeno još nisu uspostavljene. Agencija navodi da komercijalni testovi za široku upotrebu u ovom trenutku još ne postoje.

Nadalje, ginekolozima se savjetuje da trudnice sa dokazanom infekcijom budu ultrazvučno redovito praćene zbog dokazanog rizika razvoja mikrocefalije kod fetusa. U ovom trenutku ne postoji učinkoviti antiviralni lijek za navedeni virus. Prema dostupnim podatcima, svi slučajevi infekcije su se uvezeni u SAD, odnosno do sada još nema prepoznatih slučajeva lokalne transmisije unutar države. Ipak, stručnjaci CDC-a očekuju povećanje broja zaraženih osoba što će svakako povećavati mogućnosti i za početak lokalnog prijenosa unutar stanovništva SAD-a.

Infekcija zika virusom je kod odraslih u načelu vrlo blaga bolest, te se u svega jedne petine zaraženih javljaju simptomi febriliteta, osipa, bolova u zglobovima ili upala spojnice oka. Kod fetusa u razvoju situacija je potpuno drugačija jer infekcija predstavlja potencijalno vrlo ozbiljan zdravstveni rizik. Brazilsko Ministarstvo zdravstva je objavilo značajno povećanje broja novorođenčadi sa simptomima mikrocefalije, no tek se pripremaju studije koje će pokazati koliko se slučajeva mikrocefalije može direktno povezati sa infekcijom zike i koji čimbenici utječu na povećanje rizika za razvoj bolesti. Postoje indicije i za razvoj Guillain-Barre – ovog sindroma kod pacijenta koji se preboljeli infekciju zika virusom.

U situaciji nepostojanja cjepiva ili antiviralnog lijeka, glavno oružje u borbi protiv infekcije ostaje osobna zaštita pojedinaca s antirepelentima, sistemske mjere zajednice na suzbijanju komaraca, te prekidanje lanca prijenosa čovjek-komarac-čovjek na način da se inficirane osobe izolira od novih uboda komaraca.

Američko društvo ginekologa i obstetričara čvrsto preporuča cijepljenje protiv HPV-a s novim 9-valentnim cjepivom

Prema najnovijim preporukama navedenog društva (American College of Obstetricians and Gynecologists – ACOG) koje su objavljene 26.lipnja o.g. vrlo bitna uloga ginekologa i opstetričara kako u SAD-u tako i čitavom razvijenom svijetu, leži u informiranju pacijenata i njihovih roditelja o značaju cijepljenja protiv humanog papilom virusa (HPV).

„Stupanj trenutačne procijepljenosti populacije je neprihvatljivo nizak“, kako navode, te se pokazalo da preporuka i stav nadležnog liječnika ima izuzetno važnu ulogu u procesu odlučivanja o pristupanju programu cijepljenja kod pacijenata i njihovih roditelja.

U svojim preporukama također navode i pozitivne učinke najnovijeg 9-valentnog cjepiva (Gardasil 9), koji je dostupan na američkom tržištu od prosinca 2014.g. Ovo novo cjepivo, štiti od već poznate 4 vrste podtipova HPV-a (6,11,16 i 18) kao i dosadašnje 4-valentno cjepivo, ali mu je dodana zaštita i od još 5 novih podtipova (31,33,45,52 i 58). Prema dostupnim rezultatima, pouzdanost novog cjepiva za „stara“ 4 podtipa je u više od 99% slučajeva, a za nove podtipove je učinkovita u 96,7% slučajeva.

Za SAD podatci pokazuju da je oko 50% djevojčica u dobi između 13 i 17 godina primilo jednu dozu cjepiva a 33% je primilo sve tri doze. Prema navedenim preporukama to je nedozvoljivo nisko. Na žalost rezultati u Hrvatskoj su višestruko lošiji od spomenutih i kreću se tek u kategorijama jednoznamenkastih brojki.

Trenutačni stav nadležnog društva je da osobe koje su primile „staro“ 4-valentno cjepivo nemaju nikakvu potrebu za cijepljenjem novim 9-valentnim cjepivom, no nadopunjavanje već primljene prve doze starog cjepiva sa drugom i trećom dozom novog cjepiva je svakako preporučljivo. Sigurnost 9-valentnog cjepiva je jednaka 4-valentnom osim što je nešto povećan postotak pojave lokalnog crvenila i otekline na mjestu aplikacije lijeka. Nakon apliciranih 60 miljuna doza kako navode, ne postoje podatci o ozbiljnim komplikacijama niti neželjenim učincima navedenog lijeka. Posve je jasno da u slučajevima preosjetljivosti na bilo koju komponentu cjepiva kao što je to i kod svih ostalih lijekova, treba izbjegavati aplikaciju lijeka.

Američki Centar za prevenciju i kontrolu bolesti (CDC) procijenjuje da bi procijepljenost od barem 80% navedene populacije spriječila nastanak novih 53 000 slučajeva raka vrata maternice tijekom njihovog životnog vijeka.

Nerazumijevanje uzroka i učestalosti pobačaja – čest problem u općoj populaciji

Nerazumijevanje uzroka i učestalosti pobačaja je vrlo čest problem opće populacije. Čak pola ispitanika iz Studije koja je objavljena u zadnjem online izdanju časopisa Obstetrics&Gynecology  6. svibnja smatra da su pobačaji vrlo rijetke pojave u trudnoći. Osim toga, istraživanje je pokazalo da većina ispitanica koje su prošle kroz iskustvo spontanog pobačaja ima osjećaj osobne krivnje, odnosno da nisu upoznate s najčešćim uzrocima spontanih pobačaja i nemogučnošću da se na njih utječe.

Istraživanje je provedeno na 1084 ispitanice i ispitanika (55% s bile žene a 45 % muškarci). Većina ispitanika (55%) smatra da je pobačaj vrlo rijetka pojava i da se događa u manje od 6% ukupnih trudnoća (inače, učestalost pobačaja kod ultrazvučno potvrđenih trudnoća se kreće oko 30%). Čak deset posto ispitanika smatra da je učestalost manja od 2%. Ovaj manjak točnih saznanja je inače mnogo češći kod muškaraca nego kod žena, čak dva i pol puta više muškaraca u odnosu na žene ne barata točnim podatcima.

Ipak, 74% ispitanika je znalo da je pobačaj najčešće posljedica genetskih grješki, a kao što se moglo i očekivati znanje o točnim uzrocima je raslo s razinom educiranosti populacije. Genetske abnormalnosti uzrokuju oko 60% od ukupnog broja pobačaja u razvijenim zemljama.

U istraživanju je čak 22% ispitanika  za osnovni uzrok pobačaja proglasilo konzumaciju alkohola, pušenje ili uporabu droga.

Na pitanje o emocionalnom odgovoru na gubitak trudnoće, čak 47% ispitanica navodi osjećaj krivnje, 41% misli da su napravile nešto krivo tijekom trudnoće, 41% navodi osjećaj samoće, a 28% čak i osjećaj srama. Ispitanici su naveli osjećaj olakšanja kada s mogli otvoreno diskutirati razloge pobačaja sa svojim bližnjima. Medicinska edukacija o stvarnim uzrocima pobačaja je očekivano znatno smanjila osjećaj krivice. Čak 78% anketiranih osoba je pokazalo želju da sazna prave uzroke pobačaja, oko 38% ih je mislilo da su mogli prevenirati pobačaj,  a čak 57% nije saznalo nikakav razlog zbog čega je došlo do pobačaja. Kod onih koji s saznali prave razloge gubitka trudnoće, osjećaj krivnje je bio značajno manje izražen (19%).

Zaključak autora studije ukazuje na značaj što šire edukacije o pravim razlozima i učestalosti spontanih pobačaja, a kada se pobačaj i dogodi, na važnost razgovora s pacijenticom, što će  omogućiti minimaliziranje nužno prisutne emocionalne traume.

Krv iz pupkovine – matične stanice za život

Transplantacijom matičnih stanica koštane srži, periferne ili umbilikalne krvi  (iz pupkovine) moguće je liječiti mnoge maligne i nemaligne hematološke bolesti. Ovakva terapija primjenjuje se već 30-tak godina po principu da matične stanice iz koštane srži i pupkovine imaju mogućnost stvaranja svih krvnih stanica (eritrocita, leukocita i trombocita). Osim banaka koštane srži, posljednjih 10-ak godina u svijetu se znatno proširila mreža banaka matičnih stanica koje se dobijaju iz krvi pupkovine.

Zašto su matične stanice iz krvi pupkovine najbolja opcija?

  • Najbogatiji su izvor matičnih stanica u ljudskom tijelu, one su najvitalnije vrste stanica koje je današnjom tehnologijom moguće dobiti
  • Prikupljanje matičnih stanica je najjednostavnije (potpuno bezbolno, neinvazivno i bez ikakvog rizika) prilikom rođenja djeteta, te ne traje duže od 5 minuta
  • kompatibilnost je 100% za bebu “donatora”, a sa velikom vjerojatnošću su  kompatibilne i za ostali dio obitelji – ovo ih čini superiornim u odnosu na bilo koji drugi izvor matičnih stanica

Kako se prikuplja krv iz pupkovine?

Krv se prikuplja nakon nekompliciranog  vaginalnog poroda ili carskogreza. Jednostavan, bezbolan postupak prikupljanja ne škodi djetetu ni majci, a traje svega nekoliko minuta. Ne zahtijeva od ginekologa i primalje promjenu uobičajenog vođenja poroda. Nakon rođenja djeteta i prerezivanja pupkovine , iz dijela pupkovine koje ide prema posteljici se punktira pupčana vena i slobodnim padom u posebne vrećice  sakuplja krv koja dolazi iz posteljice.

Pohrana krvi iz pupkovine

Dvije su osnovne podjele banaka za pohranu krvi iz pupkovine. Postoje javne banke gdje se darovana krv iz pupkovine pohranjuje u javni registar, te tako povećava mogućnost oboljelima da nađu tkivno podudarnog darivatelja i budu liječeni transplantacijom. Javne banke se povezuju u međunarodnu mrežu  koja postaje dostupna bolesnicima širom svijeta, no s druge strane darovatelju krvi se ne može garantirati da će njegov uzorak biti sačuvan za eventualne buduće osobne potrebe. S druge strane su privatne banke koje pohranjuju krv samo za osobne, odnosno obiteljske potrebe, ovisno o odluci davatelja.

Odmah nakon prikupljanja krv pupkovine se prevozi u banku. Najkasnije 48 sati od poroda mora se zamrznuti i čuvati u tekućem dušiku na temperature nižoj od -150 stupnjeva celzija.

Kontraindikacije za prikupljanje krvi

Treba napomenuti da se krv neće moći sakupiti uvijek, odnosno kod svih porođaja. Tako se u situacijama prijevremnog porođaja, znakova infekcije kod majke i/ili djeteta, dugotrajnog curenja pl. vode, znakova fetalne patnje – mekonija, komplikacija općeg zdravstvenog stanja majke ili djeteta, kompliciranog carskog reza, genetske abnormalnosti ploda, uzorak krvi neće moći sakupljati bez obzira na namjenu ili odluku roditelja.

Javna ili privatna banka?

U Hrvatskoj je od 2002.g. aktivna javna banka krvi u okviru „Zaklade Ana Rukavina“.  Krv se uzima isključivo iz nekompliciranih porođaja, a nakon pismenog pristanka majke za darivanje. Bitno je napomenuti da se pohranjuju samo optimalni uzorci krvi, što znači da svi uzorci koji  kvalitetom ne zadovoljavaju najviše standarde bivaju odbačeni u biološki otpad.

Čitavi postupak je potrebno započeti barem nekoliko dana prije porođaja kako bi se dobio Obrazac za pristanak koji se popunjen predaje osoblju rađaonice prilikom hospitalizacije.
Daljnje informacije  i Obrazac se može naručiti na telefon 01/238 87 08, odnosno na stranicama Zaklade:
www.zaklada-ana-rukavina.hr

Po porođaju se sakupljeni materijal pohranjuje i transportira do banke u Zagrebu u organizaciji educiranog osoblja rodilišta.

Ukoliko se krv pohranjuje u privatnu banku, odnosno za osobne potrebe, prethodno je potrebno sklopiti ugovor sa nekom od ustanova koje se baven navedenom djelatnošću.  U tom slučaju pojedinac osobno snosi troškove obrade i pohrane matičnih stanica. Jedna od banaka je KriOvum- europska banka matičnih stanica koja ima 15 godina dugu tradiciju i sljedi najviše međunarodne NETCORD uredbe. Sa više od 16 000 uzoraka, to je najveća banka u Centralnoj Europi, i trenutno vodeća u Europi po omjeru uspješnih transplatacija.
Za više detalja kontakti se nalaze na www.kriovum.hr ili  099/7 942 542.

Novo cjepivo protiv devet tipova humanog papilom virusa

Prema najnovijim naputcima Europske medicinske agencije (EMA), novo 9-valentno cjepivo Gardasil 9 je spremno za uvođenje u dnevnu uporabu, odnosno navedena agencija ga preporuča kao poželjni tip zaštite od humanog papilom virusa (HPV).

Dosadašnje cjepivo je pružalo zaštitu protiv četri najčešća virusna podtipa (6, 11, 16, 18), te se dokazalo kao vrlo vrijedno oružje u bitci sa infekcijom koja je danas poprimila pandemijske razmjere.
Tipovi 16 i 18 spadaju u skupinu virusa visokog rizika koja ne daje vanjske manifestacije, dok su 6 i 11 najčešći podtipovi odgovorni za pojavu spolnih bradavica – kondiloma, a spadaju u skupinu niskog rizika.
Novo cjepivo će osim već navedena četri tipa, pružati zaštitu i od pet novih podtipova; 31, 33, 45, 52 i 58. Naime ovi podtipovi se izoliraju kod 20% detektiranih slučajeva raka vrata maternice pa samim time spadaju u važne uzročnike ove zloćudne bolesti. Osim raka vrata maternice, ovi novouključeni podtipovi izazivaju i promjene različitog stupnja težine i na stanicama tkiva vulve, vagine i anusa.
Preporučena dob za procijepljivanje populcije je između 9. i 26. godine života, odnosno preciznije rečeno, uputno je provesti cijepljenje prije stupanja u spolni život.
Europska medicinska agencija je svoju prepruku utemeljila na četri provedene studije koje su dokazale učinkovitost novog Gardasila 9 prema novouključenim podtipovima virusa (31,33,45,52 i 58), uz provjeru održanja stupnja zaštite prema već postojeća četri “stara” podtipa (6,11,16,18). Ukupno je proanalizirano oko 23 000 ispitanica koje su sudjelovale u ukupno sedam kliničkih studija.
Prema rezultatima jedne od studija, stupanj zašite Gardasila 9 dosiže 97% sigurnosti u prevenciji raka vulve, vagine i vrata maternice uzrokovanog s navedenih pet podtipova, dok se stupanj zaštite protiv prethodno postojeća četri podtipa ne mijenja u odnosu na “stari” Gardasil.
Od neželjenih nuspojava, uglavnom su navedene bolnosti na mjestu injiciranja, lokalno crvenilo i oteklina oko uboda, te glavobolje.

Angelina Jolie nakon dojki uklonila i jajnike s jajovodima – reality show ili medicinsko osvještavanje populacije uz pomoć celebrity osoba

Svjedoci smo u zadnjih nekoliko dana brojnih napisa o najnovijem medicinskom zahvatu kojem se podvrgnula jedna od poznatijih žena današnjice – Angelina Jolie.
Nakon što  je pred dvije godine napravila obostranu mastektomiju (odstranjivanje kompletnog žljezdanog tkiva osim kože,  iz obje dojke), sada se odlučila i na obostrano odstranjivanje jajnika i jajovoda.
S obzirom da je gđa Jolie i sama javno obznanila svoj medicinski status i anamnezu, te time postala dio javne rasprave za i protiv, postavlja se pitanje nužnosti i indiciranosti takvog zahvata u populaciji povišenog specifičnog rizika za zloćudne bolesti dojke i jajnika.

Naime, A. Jolie se zbog obiteljskog opterećenja anamneza (3 ženska člana obitelji su joj umrla od jednog od navedenih malignoma) pred više godina podvrgnula testiranju na BRCA 1 i 2 gene, te  je ustanovljeno da je doista i nositelj navedene mutacije (BRCA 1) u svojem genomu.
Kod takve populacije rizik za razvijanje raka dojke procijenjuje se na 87%, a raka jajnika na 59%.
Zanimljiv je sociološko-medicinski fenomen koji je uslijedio nakon njezinog obznanjivanja vlastitog statusa. U SAD-u se prema dostupnim podatcima broj BRCA testiranja u slijedećih 6 mjeseci doslovno udvostručio u odnosu na prethodni period a taj trend se uz mnogobrojne stručne i popularne znanstvene diskusije i popularizaciju navedenog problema, nastavio praktički do današnjih dana. To je pokazalo koliko poznate osobe, kao gđa Jolie utječu  na svijest zdravstvenog stanja  u najširoj populaciji.

Kroz svojevrsni blog koji je pisala u New York Times-u, gđa Jolie je objavila da se dvije godine nakon operacije dojki odlučila i za dodatni operacijski zahvat, ovaj put na ginekološkim organima.  Ovom relativno mutilirajućom operacijom, s kojom su odstranjena oba jajnika i pripadajući jajovodi, pacijentica je praktički prebačena u postmenopauzu jer su jajnici glavne žljezde koje luče ženske spolne hormone i održavaju menstruacijski ciklus. Prema njezinom članku, navedeni zahvat je planirala već neko vrijeme ali se uz redovita testiranja hormonskih tumorskih parametara isti odgađao dok se laboratorijski parametri nisu počeli mijenjati. Promjenama svojih vrijednosti otvorili su dilemu i o mogućim početnim promjenama na jajnicima. Ultrazvučni nalazi su bili u cijelosti uredni, kao i PET/CT sken, ali zbog straha od razvoja početne bolesti, ipak se odlučila za operaciju. S obzirom da se konzilij liječnika različitih medicinskih tradicija složio s njenim zahtjevom (BRCA 1 mutacija i smrt tri člana obitelja zbog iste bolesti), zahvat je i proveden.  Naime, prema sadašnjim medicinskim stavovima zahvat je najbolje planirati oko deset godina prije nego što se ista bolest pokazala kod pokojnih članova obitelji, pa je operacija i provedena u dobi pacijentica od 39 godina (majka je bolest razvila u 49. godini života).

Kirurški zahvati drastično smanjuju rizik razvoja zloćudne bolesti kod nositeljica mutacije BRCA 1 i 2 gena, što je potvrđeno sa nekoliko znastvenih studija. Rad objavljen 2009.g. u J Natl Cancer  je pokazao da se  rizik razvoja raka dojke smanjuje za 50%, a rizik raka jajnika i/ili jajovoda za čak 80% kod pacijenata kojima su prafilaktički odstranjeni jajnici i jajovodi.
No, svakako treba navesti da rizik bolesti kod navedene populacije nakon zahvata nije sveden na nulu. Naime, čitava potrbušnica (peritonej) građena je od praktički iste vrste stanica kao i površina jajnika i jajovoda, odnosno bez obzira što su jajnici i jajovodi kao  najčešće sijelo zloćudnim procesima odstranjeni, primarni peritonealni rak se može početi razvijati bilo gdje u trbuhu.

Kao zaključak, možemo navesti činjenicu da je ovakvo obznanjivanje vlastite intime ipak u konačnici doprinjelo proširenju spoznaje o rizicima i mogućim terapijskim postupcima i kod najšire populacije, odnosno da ovakvi danas popularni reality-show pristupi ipak mogu  imati i pozitivne učinke na opće zdravstveno stanje i svijest populacije.

Rana indukcija porođaja nakon termina poboljšava perinatalni ishod

Indukcija porođaja u slučajevima prenošenja nakon termina može pozitivno utjecati na perinatalni ishod kod novorođenčadi. Tako glasi zaključak danskih autora objavljen u najnovijem online izdanju BJOG od 18. veljače.

Smjernice za proaktivnu indukciju porođaja koje je Danska implementirala u dnevnu praksu od 2009.g. u preporučuju indukciju kod nekompliciranih trudnoće u periodu između 41. i 42. tjedna trudnoće, odnosno i raniju indukciju za određene tipove visoko rizičnih trudnoća.

Studija je dizajnirana retrospektivnom analizom uz pomoć logističke regresije kroz period od 13 godina (2000-2012.g), tijekom kojeg su implementirane ranije spomenute proaktivne smjernice. Na taj način su analizirani perinatalni ishodi kod sve novorođene djece koja su rođena sa napunjenih 37 tjedana trudnoće. Ukupno je porođeno i uključeno u analizu 770 926 djece, od kojih je 13,5% (104 107) rođeno induciranim porođajem, 78,1% (602 219) je rođeno običnim vaginalnim porođajem a 8,4% (64 600) je porođeno nakon elektivnog carskog reza. Uočljiv je porast broja induciranih porođaja sa 9,1% 2000.godine, na 26,0% 2012.godine.

Tijekom analiziranog perioda, rizik neonatalne smrti je smanjen sa 1,9 na 1,0 promil, prilagođeni rizik za makrosomiju sa porođajnim težinama od 4500 gr ili više smanjena je sa 4,2% na 2,8%, a rizik asfiksije se smanjio za 23%, što je dalje smanjilo rizik cerebralne paralize za 26%.

Kao komentar ovog rada dr. Cameron istaknuti član i potpredsjednik RCOG-a je naglasio da je indukcija porođaja u Velikoj Britaniji vrlo česta i prihvaćena metoda dovršenja trudnoće, opravdana kao što se vidi i iz gore navedenih rezultata, te sigurna. Ipak, indukcija može biti bolnija i manje efikasna nego spontani početak porođaja, a izlaže i profesionalno osoblje u rađaonicama povećanim naporima, te i taj čimbenik treba uzeti u konačnu sliku pri formiranju nacionalnih postupnika.

Osim toga, pri procesu odlučivanja o načinu dovršenja trudnoće treba uvijek uzeti u obzir i osobne stavove trudnice, te joj omogućiti samostalnu odluku nakon preciznog informiranja o prednostima i nedostacima ovakvog čina.