Nerazumijevanje uzroka i učestalosti pobačaja je vrlo čest problem opće populacije. Čak pola ispitanika iz Studije koja je objavljena u zadnjem online izdanju časopisa Obstetrics&Gynecology  6. svibnja smatra da su pobačaji vrlo rijetke pojave u trudnoći. Osim toga, istraživanje je pokazalo da većina ispitanica koje su prošle kroz iskustvo spontanog pobačaja ima osjećaj osobne krivnje, odnosno da nisu upoznate s najčešćim uzrocima spontanih pobačaja i nemogučnošću da se na njih utječe.

Istraživanje je provedeno na 1084 ispitanice i ispitanika (55% s bile žene a 45 % muškarci). Većina ispitanika (55%) smatra da je pobačaj vrlo rijetka pojava i da se događa u manje od 6% ukupnih trudnoća (inače, učestalost pobačaja kod ultrazvučno potvrđenih trudnoća se kreće oko 30%). Čak deset posto ispitanika smatra da je učestalost manja od 2%. Ovaj manjak točnih saznanja je inače mnogo češći kod muškaraca nego kod žena, čak dva i pol puta više muškaraca u odnosu na žene ne barata točnim podatcima.

Ipak, 74% ispitanika je znalo da je pobačaj najčešće posljedica genetskih grješki, a kao što se moglo i očekivati znanje o točnim uzrocima je raslo s razinom educiranosti populacije. Genetske abnormalnosti uzrokuju oko 60% od ukupnog broja pobačaja u razvijenim zemljama.

U istraživanju je čak 22% ispitanika  za osnovni uzrok pobačaja proglasilo konzumaciju alkohola, pušenje ili uporabu droga.

Na pitanje o emocionalnom odgovoru na gubitak trudnoće, čak 47% ispitanica navodi osjećaj krivnje, 41% misli da su napravile nešto krivo tijekom trudnoće, 41% navodi osjećaj samoće, a 28% čak i osjećaj srama. Ispitanici su naveli osjećaj olakšanja kada s mogli otvoreno diskutirati razloge pobačaja sa svojim bližnjima. Medicinska edukacija o stvarnim uzrocima pobačaja je očekivano znatno smanjila osjećaj krivice. Čak 78% anketiranih osoba je pokazalo želju da sazna prave uzroke pobačaja, oko 38% ih je mislilo da su mogli prevenirati pobačaj,  a čak 57% nije saznalo nikakav razlog zbog čega je došlo do pobačaja. Kod onih koji s saznali prave razloge gubitka trudnoće, osjećaj krivnje je bio značajno manje izražen (19%).

Zaključak autora studije ukazuje na značaj što šire edukacije o pravim razlozima i učestalosti spontanih pobačaja, a kada se pobačaj i dogodi, na važnost razgovora s pacijenticom, što će  omogućiti minimaliziranje nužno prisutne emocionalne traume.