Priručnik za pacijente:

Punkcije se u pravilu planiraju za rano jutro ( 7.30-9.00h), pa je uputno ništa ne jesti od prethodne večeri. S obzirom da su punkcije u lokalnoj anesteziji, nema potrebe za ustezanjem od uzimanja tekućine.

Neposredno prije aspiracije je OBAVEZNO u cijelosti isprazniti mokraćni mjehur. Aspiracija jajnih stanica se vrši u sali za zahvate na način da se prvo aplicira lokalni anestetik u stjenke vagine. Potom se uz pomoć vaginalne sonde i igle predviđene za takve zahvate, aspirira folikulinska tekućina. Odmah nakon aspiracije tekućine, u embriološkom laboratoriju se izdvajaju jajne stanice (slika 6), te ih se nakon procjene kvalitete prebacuje u poseban medij.

Poslije zahvata, pacijentica se prebacuje u sobu za odmor, te ostaje ležati u krevetu još neko vrijeme (najčešće do cca 1 h) tijekom kojeg će dobiti  informacije o uspjehu izvedenog postupka, upute o terapiji, te o sljedećim koracima.

Dan nakon punkcije pacijentica će biti telefonski obaviještena  o broju oplođenih jajnih stanica, te eventualno  o planiranom danu transfera. Kroz slijedećih nekoliko dana, do transfera zametaka, pacijentica može u cijelosti normalno funkcionirati u okvirima dnevnih aktivnosti.

 Transfer zametaka:

Zametci se najčešće vraćaju 2., 3. ili 5. dan, a vrlo rijetko 1. dan. Ukoliko postoji samo jedan ili dva zametka najčešće se vraćaju 2. ili 3. dan, jer produženom kultivacijom nužno ne raste stopa uspješnosti. Produžena kultivacija zametaka do petog dana ima smisla kada postoji 3 i više zametaka. Po hrvatskom Zakonu o MPO dozvoljeno je vratiti dva zametka, iznimno tri ukoliko se radi o pacijentici iznad 38 godina, pacijentici sa puno neuspjelih postupaka ili kod vrlo teškog muškog faktora neplodnosti. Transferom većeg broja zametaka povećava se rizik od višeplodne trudnoće, a samim time i rizik od spontanih pobačaja, prijevremenih poroda i komplikacija u trudnoći.

 

Na zahvat transfera pacijentica bi trebala doći sa popunjenim (ali ne i prepunjenim) mokraćnim mjehurom, jer se transfer embrija kontrolira putem ultrazvuka, kako bi se izbjeglo dodirivanje stjenki maternice.

Sam postupak transfera zametaka je bezbolan. Sastoji se u bezbolnom i atraumatskom uvlačenju fine sonde kroz rodnicu u maternicu, kroz koju se zatim iz vrlo nježnog katetera izbaci zametak u materište. Instrumente se nježno povuče vani,  a  nakon  transfera pacijentica ostaje neko vrijeme ležati. Ostatak dana bi trebalo izbjegavati naporne aktivnosti, ali ne morate nužno ležati. Nakon transfera moguće je osjećati grčeve u trbuhu. Obavezno je pridržavanje preporučene terapije napisane na otpusnom pismu jer bez nje se smanjuje uspješnost samoga postupka.

 

Komplikacije i rizici kod MPO

 Premda komplikacije tijekom postupaka potpomognute oplodnje u pravilu nisu teške i česte, ipak, kao i kod svake medicinske intervencije postoji određeni postatak komplikacija s kojima pacijenti trebaju biti upoznati, kako bi na vrijeme reagirali, odnosno javili se nadležnom liječniku ili najbližoj bolničkoj ustanovi.  Dok su lake komplikacije koje smo niže naveli prolaznog karaktera i ne traže nikakvu medicinsku pomoć, one teže zahtijevaju ponekad  i hospitalizaciju.

Tijekom stimulacije moguć je osjećaj napuhnutosti, zadržavanje tekućine u organizmu s povećanjem tjelesne težine, spotting (točkasta krvarenja), mučninu ili proljev, nelagoda u zdjelici izazvana povećanim jajnicima, preosjetljivost dojki, umor, glavobolja i promjene raspoloženja. Ove nuspojave su bezazlene i bez posljedica.

Tijekom stimulacije ovulacije rijetko može doći i do sindroma hiperstimulacije jajnika (OHSS – ovarian hyperstimulation syndrome), koja je najozbiljnija posljedica postupka potpomognute oplodnje. On se u pravilu razvija samo kod žena sa visokim AMH i velikim brojem antralnih folikula (sindrom policističnih jajnika). Znaci mogućeg OHSS-a su nagli porast tjelesne težine, nagli porast opsega struka, kratak dah, bolovi u žličici i donjem trbuhu, mučnina, povraćanje, te smanjenje količine izmokrenog urina. U daljnjem razvoju ovog sindroma moguće je i nakupljanje tekućine u trbuhu i plućima. Povećan je i rizik za trombozu i emboliju, što se može očitovati oteklinom ekstremiteta (ruke, noge) ili oštrom boli poput uboda nožem u predjelu pluća. Vrlo rijetke moguće komplikacije su edem mozga, cerebrovaskularni inzult ili infarkt miokarda. Pojava bilo kojeg od ovih simptoma zahtijeva kontakt s liječnikom i vjerojatno prijem u bolnicu.

Razlikuje se rani i kasni sindrom hiperstimulacije. Rani nastupa nakon 2-3 dana od punkcije i brže se povlači nego kasni, koji nastupa nakon desetak dana, kada se pojavljuje pozitivni beta HCG i može trajati tjednima.

Pojava oskudnije vaginalne sukrvice je normalna pojava nakon zahvata transvaginalne  aspiracije jajnih stanica ali u slučaju izrazitih bolove, povišene temperature ili krvarenja može biti i ozbiljna komplikacija. Komplikacije nakon aspiracije  su iznimno rijetke, ali  se ipak dešavaju. To su ozljede unutarnjih organa (npr. crijeva, krvnih žila, živaca, mokraćnog mjehura). Ove su ozljede češće kod žena koje su imale operacije, infekcije ili endometriozu u trbuhu (priraslice), kao i kod opetovanih aspiracija folikula. Jače krvarenja će možda zahtijevati kirurško zbrinjavanje (šivanje),a  kod poremećene anatomije nakon aspiracije može se desiti krvarenje iz mjehura. Ovo krvarenje može trajati nekoliko dana, ponekad zahtijeva bolničko liječenje, ali obično nisu potrebni nikakvi drugi zahvati zbrinjavanja krvarenja i ne ostaju trajne posljedice.

Kod poremećene anatomije moguće je kod aspiracije oštetiti crijevo što može dovesti do krvarenja, infekcije crijeva, ponekad i upale potrbušnice koja zahtijeva bolničko liječenje. Infekcije su vrlo rijetka komplikacija aspiracija. Dešavaju se odgođeno, u žena koje i inače imaju problema sa infekcijama, i u krajnjem slučaju može biti potrebna i operacija rješavanja nakupljanja gnoja u trbuhu, a iznimno rijetko može biti potrebno odstraniti maternicu i jajnike.

Također su moguće komplikacije i rizici kod uvođenja kanila kroz koje se daju intravenske injekcije.  Modrice i podljevi krvi (hematomi) su nešto češći, dok oštećenja kože i živaca na mjestu uvođenja kanila spadaju u vrlo rijetke komplikacije. Upale površinskih vena mogu dovesti do generalizirane infekcije i hospitalizacije ukoliko se ne liječe.

Mučnina i povraćanje nakon primjene opioidnih narkotika koji se koriste za sedaciju,  su srednje česte nuspojave.

Kod uzimanja bilo kakvih lijekova pa i za MPO, moguće su alergijske reakcije, koje mogu biti lake (svrbež, iritiranost kože) i rijetko teške (anafilaktički šok sa teškim posljedicama).

Općenito gledano, sva gore navedena događanja odnosno simptomi koji se mogu poaviti tijekom liječenja, neka  pacijentima budu preporuka za kontaktiranje nadležnog liječnika koji će onda procijeniti  ozbiljnost slike i eventualnu reakciju na istu.