U najnovijem broju prestižnog časopisa Lancet od 13. veljače o.g. koji donosi rezultate opsežne epidemiološke studije provedene meta – analizom, o pojavnosti raka jajnika, objavljen je zaključak o utjecaju hormonskog nadomjesnog liječenja na žene u postmenopauzalnoj dobi.
Rad je obuhvatio analizu 52 objavljene studije od kojih je bilo 17 prospektivnih i 35 retrospektivnih tipova studija. Ispitanice u studiji su bile postmenopauzalne žene sa rakom jajnika a kontrolna skupina su bile žene bez raka jajnika koje nisu bile podvrgnute eventualnim operacijama odstranjenja jajnika.
Autori su zaključili da uporaba preparata za hormonsko nadomjesno liječenje doprinosi pojavi jednog dodatnog slučaja raka jajnika na svakih 1000 korisnica koje koriste preparat barem 5 godina a započele su sa uporabom preparata oko 50. godine života, odnosno pojavi jednog dodatnog smrtnog ishoda od raka jajnika na svakih 1700 korisnica.
Drugi zaključak studije ukazuje da je rizik rak jajnika povećan za vrijeme uzimanja hormonskog nadomjesnog liječenja a smanjuje se sa prekidom terapije. Osim toga, rizik se razlikuje za pojedinačne tipove raka jajnika, što ukazuje na njegovu uzročnu povezanost sa terapijom. Tako autori navode da rizik opada sa vremenom koje je proteklo od prestanka uzimanja hormonskog nadomjesnog lijeka, mada je prisutan i nakon 5 godina od prestanka uzimanja preparata. U analizi tipova tumora koji su izazvali bolest, pronašli su povećanje rizika za serozne i endometrioidne tipove raka jajnika, dok se kod rjeđih mucinoznih i „clear-cell“ karcinoma ta pojavnost ne razlikuje u odnosu na opću populaciju. Rizik je bio povećan u oba podtipa korisnica hormonskog nadomjesnog liječenja; onih sa samim estrogenskim preparatima kao i kod onih sa kombiniranim estrogensko- gestagenskim preparatima.
Nedostatak studije je svakako izostanak analize korisnica sa najnižim dozama preparata koje se danas uglavnom koriste (analiza je obuhvaćala i podatke stare preko dvadeset godina, kada su se koristili potpuno drugačiji tipovi preparata sa znatno višom dozažom), te tu treba tražiti mogući izlaz u načinu pomoći ženama ove životne dobi koji ne bi bio ujedno i štetan po njihovo zdravlje.