Svjedoci smo u zadnjih nekoliko dana brojnih napisa o najnovijem medicinskom zahvatu kojem se podvrgnula jedna od poznatijih žena današnjice – Angelina Jolie.
Nakon što  je pred dvije godine napravila obostranu mastektomiju (odstranjivanje kompletnog žljezdanog tkiva osim kože,  iz obje dojke), sada se odlučila i na obostrano odstranjivanje jajnika i jajovoda.
S obzirom da je gđa Jolie i sama javno obznanila svoj medicinski status i anamnezu, te time postala dio javne rasprave za i protiv, postavlja se pitanje nužnosti i indiciranosti takvog zahvata u populaciji povišenog specifičnog rizika za zloćudne bolesti dojke i jajnika.

Naime, A. Jolie se zbog obiteljskog opterećenja anamneza (3 ženska člana obitelji su joj umrla od jednog od navedenih malignoma) pred više godina podvrgnula testiranju na BRCA 1 i 2 gene, te  je ustanovljeno da je doista i nositelj navedene mutacije (BRCA 1) u svojem genomu.
Kod takve populacije rizik za razvijanje raka dojke procijenjuje se na 87%, a raka jajnika na 59%.
Zanimljiv je sociološko-medicinski fenomen koji je uslijedio nakon njezinog obznanjivanja vlastitog statusa. U SAD-u se prema dostupnim podatcima broj BRCA testiranja u slijedećih 6 mjeseci doslovno udvostručio u odnosu na prethodni period a taj trend se uz mnogobrojne stručne i popularne znanstvene diskusije i popularizaciju navedenog problema, nastavio praktički do današnjih dana. To je pokazalo koliko poznate osobe, kao gđa Jolie utječu  na svijest zdravstvenog stanja  u najširoj populaciji.

Kroz svojevrsni blog koji je pisala u New York Times-u, gđa Jolie je objavila da se dvije godine nakon operacije dojki odlučila i za dodatni operacijski zahvat, ovaj put na ginekološkim organima.  Ovom relativno mutilirajućom operacijom, s kojom su odstranjena oba jajnika i pripadajući jajovodi, pacijentica je praktički prebačena u postmenopauzu jer su jajnici glavne žljezde koje luče ženske spolne hormone i održavaju menstruacijski ciklus. Prema njezinom članku, navedeni zahvat je planirala već neko vrijeme ali se uz redovita testiranja hormonskih tumorskih parametara isti odgađao dok se laboratorijski parametri nisu počeli mijenjati. Promjenama svojih vrijednosti otvorili su dilemu i o mogućim početnim promjenama na jajnicima. Ultrazvučni nalazi su bili u cijelosti uredni, kao i PET/CT sken, ali zbog straha od razvoja početne bolesti, ipak se odlučila za operaciju. S obzirom da se konzilij liječnika različitih medicinskih tradicija složio s njenim zahtjevom (BRCA 1 mutacija i smrt tri člana obitelja zbog iste bolesti), zahvat je i proveden.  Naime, prema sadašnjim medicinskim stavovima zahvat je najbolje planirati oko deset godina prije nego što se ista bolest pokazala kod pokojnih članova obitelji, pa je operacija i provedena u dobi pacijentica od 39 godina (majka je bolest razvila u 49. godini života).

Kirurški zahvati drastično smanjuju rizik razvoja zloćudne bolesti kod nositeljica mutacije BRCA 1 i 2 gena, što je potvrđeno sa nekoliko znastvenih studija. Rad objavljen 2009.g. u J Natl Cancer  je pokazao da se  rizik razvoja raka dojke smanjuje za 50%, a rizik raka jajnika i/ili jajovoda za čak 80% kod pacijenata kojima su prafilaktički odstranjeni jajnici i jajovodi.
No, svakako treba navesti da rizik bolesti kod navedene populacije nakon zahvata nije sveden na nulu. Naime, čitava potrbušnica (peritonej) građena je od praktički iste vrste stanica kao i površina jajnika i jajovoda, odnosno bez obzira što su jajnici i jajovodi kao  najčešće sijelo zloćudnim procesima odstranjeni, primarni peritonealni rak se može početi razvijati bilo gdje u trbuhu.

Kao zaključak, možemo navesti činjenicu da je ovakvo obznanjivanje vlastite intime ipak u konačnici doprinjelo proširenju spoznaje o rizicima i mogućim terapijskim postupcima i kod najšire populacije, odnosno da ovakvi danas popularni reality-show pristupi ipak mogu  imati i pozitivne učinke na opće zdravstveno stanje i svijest populacije.